kev je bespovratan
što tko misli.. što dopušta stvorenju ovoga svijeta da izmisli ovako nešto postavljaju se pitanja dolaskom ovoga na svijet, da li sam ga rodila, da, ali koji roditelj ikada kaže da mu je dijete ružno, roditelju su svi lijepi, a dok stojim ovdje ponosni otac i majka , dok moje oči hvataju Kevove, a njegov osmijeh budi moju dušu, vidim najljepše biće koje je ikada postojalo. nadvijaš me dok stojiš, 12 stopa, bože, tvoja noga je veličine mene. mogu ležati na tebi, tvoje ruke se mogu omotati oko mog bića, možeš me progutati svojom kevnessom, svaki put kad legnem na tebe moje brige apsorbira tvoje golemo platno i mogu sjediti na tebi dok gutam svoju limenku graha. je li ovo krajnji dio slagalice pitanje koje znanstvenici postavljaju godinama kev se pojavljuje poput zvijezde padalice i odjednom, s njim, dolaze odgovori. sada sve znamo, postojenema više pitanja, kev je odgovor, kev je karika koja nedostaje u jednadžbi, krajnji zaključak za sva pitanja koja nam postavlja teorijska fizika.
